Početna > Sveti Andrija
tradicija / mitovi i legende

Sveti Andrija

Jugozapadno od Dubrovnika u otočnoj skupini Elafiti nalazi se i Sv. Andrija. Dug je 400 metara, a na najširem djelu mjeri se svega 80 metara. Obiluje gustom borovom šumom, klifovi su strmi i visoki do 125 metara i pristanište je za ptice selice. Podvodni svijet koji okružuje otočić obiluje bogatstvom životinjskog i biljnog svijeta. Na otoku postoje ostaci benediktinskog samostana, svjetioničarska zgrada koja ga razlikuje od drugih u skupini otoka, za koju su, kao i za čitav otok, vezani mitovi i legende. Kroz povijest se spominje i kao lječilište, a za vrijeme Dubrovačke Republike na otok su slani prognani osuđenici. Postoji priča o iskrenoj ali zabranjenoj i tragičnoj ljubavi između dva elafitska otoka, Lopuda i Sv. Andrije. Legenda kaže da je na Lopudu živio mladi ribar koji se zaljubio u kćer svjetioničara sa Sv. Andrije. Budući da je u to doba svjetioničarska služba bila posebno cijenjena, a mladić je pripadao običnom puku, njihova je ljubav bila zabranjena. Svake noći mladić je prateći trag svjetla svjetionika plivao prema svojoj ljubljenoj koja ga je strpljivo čekala. Njihovu ljubav čuvala je tmina i gusta stoljetna šuma. Nakon nekog vremena, njezina su braća otkrila tajnu zaljubljenih i da nebi došlo do obiteljske sramote, jedne su noći isključili svjetlo  svjetionika i u barci su se otisnuli na pučinu ponijevši sa sobom svjetiljku. Mladić je kao i svake noći plivao prema svojoj ljubljenoj vođen svjetlom. Nakon nekog vremena braća su ugasila svjetiljku, vratila se na kopno, a mladić je ostao izgubljen na otvorenom moru. Dezorjentiran i iznemogao od plivanja, svoje je tijelo i dušu predao morskim dubinama. Nesretna djevojka se bacila s litice otoka, a njihova tijela nikad nisu pronađena.

Tihana Bošnjak