Početna > Legende o vampirima u Dubrovniku
tradicija / mitovi i legende

Legende o vampirima u Dubrovniku

Vjerovanja u vampire postoje od davnina, pogotovo u okolici Dubrovnika. Postoje mnoge uzrečice kojim su se ljudi plašili, neke od njih zadržale su se do današnjih dana: ne gledaj se noću u ogledalo, ne zviždi noću, ne hodaj unatrag, ne drži noću otvoren prozor da ti “mora” ne uđe i isisa iz tebe snagu.

 

U seoskim kućama u okolici Dubrovnika možemo vidjeti po prozorima kuća ili na vratima obješene vijence od češnjaka. Prema starim vjerovanjima, može se miješati sa svetom vodom te se prska po području gdje se želi zabraniti pristup vampiru. Prema mitu on brani kuću i obitelj od vampira, a pojedini seljani tvrde da češnjak štiti ukućane od gripe. Pretražujući zapise naših prostora, vampiri se mogu pronaći u svim regijama i najstariji zabilježeni stižu početkom 15. stoljeća. U drugoj polovini 17. stoljeća vampiri se počinju pojavljivati u Istri i Dubrovačkoj Republici.  Riječ  vampir označavala je mrtvaca koji napada ljude i životinje, a može postati onaj kojeg vodi nečista sila. U Dalmaciji za živog mrtvaca susrećemo talijanski pojam lupo manaro ili slavenski vukodlak, a na Lastovu i oko Dubrovnika kosac, hudoba ili vukodlak. U suvremenim zapisima iz Župe Dubrovačke, pokojnik koji izlazi iz groba i škodi ljudima naziva se tenjac, stenjak, lorko, strašilo ili vampir, a pokazivačima izgleda kao naduvena mješina.

Irene Benyovsky u svojem istraživanju o vjerovanjima u vampire u dubrovačkim selima u 18. stoljeću navodi različite primjere vjerovanja u vampirolika bića u našim krajevima od srednjeg vijeka nadalje. Najzanimljiviji su primjeri procesa iz dubrovačkih sela iz 1713., 1722. i 1723. godine. Ono što je svim slučajevima zajedničko jest to što se otvaraju grobovi u potrazi za vampirom. Razlog je obično taj što bi se seljani uplašili neke pojave koju su vezali uz to nadnaravno biće koje izaziva strah, bolest (najčešće iznenadnu smrt ili kugu) te prisiljava na seksualni čin. Najraniji primjer iz 1666., nađen je u stonskim kancelarijskim spisima. Navodno je stonski knez poslao oružnika u Topolo, selo u dubrovačkom primorju, da doveze vezana Stjepana Nikolina, koji je otvarao grobove i probadao vampire. Stanovnici sela Dunave su 1722. godine proboli tijelo pokojne žene jer je, po njihovu svjedočenju klala čeljad.

Osim toga, jedan od postupaka u 18. stoljeću je bilo i rezanje žile ispod potkoljenice, kako bi se vukodlak, koji je bio napuhana mješina puna krvi,  ispuhao i tako izgubio svoje moći. Vjerovalo se da se vampire može otkriti pomoču čvorova, pa su se ribarske mreže, konopci, čarape stavljale na vrata, prozore ili grobove te bi se vampiri uhvatili tog posla, s obzirom da se samo jedan čvor može odvezati u godini, dobiva se poprilično vremena da se vampira otkrije i uništi. Sveta voda se bacala na vampira, djeluje kao kiselina, spali ga te ostavlja ožiljak. Još se može uliti u grob, poškropiti po vratima, prozoru, pragu, a ako se ulije u prazan vampirski lijes, vampir se više nikada neće vratiti u njega.  U svakom slučaju, legende o vampirima na prostorima Dubrovnika su postojale i još uvijek postoje.

 Izvori: Pintarest

Autor: Top Event Dubrovnik