Početna > IGRA MEČKA ILI KAKO VAM DRAGO
tradicija / mitovi i legende

IGRA MEČKA ILI KAKO VAM DRAGO

U načelu kulturu treba gledati široko, u svoj njezinoj raskoši, tim prije što se pojam kulture značajno mijenjao. Postmoderno doba prepuno inovacija, patenata i nove tehnologije, infiltrirano je u svakodnevicu svakog pojedinca. Na ovaj ili onaj način, diktira sadržaj života, pa u skladu s time i izbor pristupa predstojećem. No ipak, provokativnost je zadržala svoj status qou od rane povijesti društva do današnjem dana. Događaj ne mora biti najsvježiji u cijeloj priči, ali može biti najprovokativniji toliko da ti ti bude sav fokus, od samog početka pa dok ne završi.

U špilu kulture ima raznovrsnih karata, koje prvih djeljenjem izgledaju nespojivo, no svakom idućom kartom, spajaju se i kombiniraju da bi se na kraju dobio rezultat. U smislu da niska i visoka kultura idu zajedno, a jednostavnost izaziva bliskost s trenutkom.

Nije potreban studiozno-istraživački pristup kulturi kao temi da bi se shvatile razlike, koje na kraju imaju istu svrhu. Različitost u meridijanima i polutkama, kao i u povijesnom razvitku, učinila je svoje, te zabavu i razonodu iznjedrila na sebi svojstven način. Ne tako davno, svega 50-ak godina u nazad, bilo je događanja koji su izmakom vremena i promjenom načina života, izblijedjeli skoro i u ljudskim sjećanjima….

Sredina ljeta, vreo, sunčan dan…kapije otvorene, gosti se čekaju, zavjese nošene laganim povjetarcem, stolnjaci se bijele, blješte pod suncem u tolikoj mjeri da je teško direktno gledati u njih. Proteže se miris pečenja i kolača, strka oko zadnjih priprema i odabir nalijepšeg cvijeća iz vrta koje će krasit kristalnu vazu ”za kad netko dođe”. Proslava središnjeg događaja, sveca sela, proslava kermenca.

Siti i napojeni, omamljeni ljetnim popodnevom, središte pažnje vodi ka centru sela. Šatori s rukotvorinama, igračkama, licitarskim srcima i drugim slatkišima, urešeni najboljim primjercima. Kroz pjesmu, priču i pozdrave rijetko viđenih poznanika i prijatelja iz djetinjstva čuju se trgovci kako mame svoje kupce, koji uz cjenkanje i smijeh, zadovoljni nastavljaju obilazak. Odjednom, s drugog kraja ulice čuje se harmonika u rukama odraslih, dok dječica trčkaraju oko njih i kola koja vuku medvjedi. Nova atrakcija, nova zanimacija. Nastaje komešanje kroz šaputanje i zapitvikavanje među masom, nitko ne zna tko su, odakle dolaze, zašto su ovdje. Zašto medvjedi okovani lancima vuku kola, četvero upregnutih, dok su mladunci laganim povodcima, nonšalantno vezani, zabavljeni pažnjom okoline.

Malo hlada ispod drveta, prostrla se čerga, medvjedi su oslobođeni lanaca uz povike, glazbu i zapovjedi vlasnika, počinje predstava. Dok jedan svira na harmonici, drugi dirigira medvjedima, dižu se na zadnje noge, plešu, čuje se povik, ”aaaaaaajmo narode, igra mečka”. Kad se jedan umori, osvježe ga rakijom, pivom, vinom, što je naprije pri ruci, a onakva grdosija, samo strovali svoje teško tijelo, da malo otpočine. Masa kao opčinjena baca novčiće pod noge vlasnika i medvjeda, po travi, prašini, svuda unaokolo, dok drugi nastavlja nastup.

Smirajem dana, svi se polako razilaze, a oni, skupe onu svoju čergu, upregnu medvjede u kola, raširi harmoniku, pa se uz pjesmu upute odakle su došli. Nitko do danas ne zna tko su bili, odakle su došli, ni kamo su otišli.

Autorica: Tihana Bošnjak

Foto: Pixabay