Početna > NAVIJATI ZA POZITIVNO Društvo kroz prizmu sporta
lifestyle aktualno

NAVIJATI ZA POZITIVNO Društvo kroz prizmu sporta

Navijačka euforija ovih dana, sve dok traje Svjetsko nogometno prvenstvo trese ne samo Hrvatsku nego čitav svijet. Ljudi iz raznih država imali su svog favorita, momčad za koju su navijali, odnosno državu koju ta momčad predstavlja. Hrvatska je u posebnoj euforiji, a ima i razlog biti jer ostvarila je svoj san, njena reprezentacija je druga u svijetu!

I dok su razni mediji u regiji i svijetu izvještavali o jedinstvu hrvatskih navijača koji su u zavidno složnom ritmu navijali svom snagom i podržavali svoj tim, mnogi su uvjereni da je upravo to ključ uspjeha kojeg Hrvatska često ima kada je riječ o nogometu. I sami komentatori putem televizijskog prijenosa uživo često znaju zaključiti kako je psihološko stanje možda najbitnije kada je riječ o potezima koje će igrači napraviti odnosno načinu na koji će odigrati utakmicu. Podrška koju isti igrači dobivaju od naroda koji svim srcem navija za njihovu pobjedu zna biti od presudne važnosti.

Da bi se nešto ostvarilo, treba se za to pripremiti teren, unaprijed kreirati ozračje i energiju kako bi se uspjeh koji se želi postići doimao što stvarnijim. Ako se osjećaju ne samo dužnost i obveza, nego i potreba da se uzvrati ljubav koja se dobiva onda nema ništa što je jače od toga što može garantirati uspjeh.

Može li se sportski igrati utakmica života? Može li Hrvatska biti gospodarska i politička sila kao što je to slučaj u sportu? Zašto nije ako nije? Odgovor upravo leži u spomenutim elementima.

Ono u što ljudi vjeruju istinski te smatraju da je moguće, iz svega srca, ono u što su sigurni te se nadaju da će to postići ako daju sve od sebe, to se može i ostvariti.

Žele li veći broj ljudi da svima bude bolje na ekonomskoj razini? Žele.
Želi li veći broj ljudi pad nezaposlenosti, bolje radne uvjete za sve, manje korupcije, više poštenja, pravednije zakone? Žele, iako možda ne svi, većina ipak duboko u sebi za time čezne.

Sljedeće pitanje glasi: ‘Vjeruju li ljudi da je to moguće ili je riječ o pukoj želji iz moralne obveze za koju smatraju da je imaginarna te apsolutno neostvariva uzevši u obzir sve okolnosti?’ Trenutno stanje je odgovor na to pitanje, a posljedica je dugogodišnjih stavova, razmišljanja i vjerovanja društva kao kolektiva.

Svi mediji govore o iseljavanju u Irsku, o emigraciji, o nezaposlenosti, o korupciji. Ovakve negativne vijesti zbog same proslave i veselja ovih dana više nisu u prvom planu, ali vrlo brzo mogle bi i hoće postati ponovno aktualna tema odnosno problem kojemu se ne nazire rješenje. Mnogi se rugaju trenutnom društvu i lošem stanju. Iako su mnoge negativne stvari polutočne ili u potpunosti točne kada je riječ o zabrinjavajućim činjenicama o stanju društva kojih treba biti svjestan te na koje treba upozoravati, s druge strane sve se zaustavlja na tome.

Ruganje lošem stanju postalo je imperativ, kukanje je postalo imperativ, a ne služe tome da se nešto poduzme. Izgubljena je vjera da se može pobijediti i nešto napraviti, baš kao što se to radi u sportu, pa i onda kada su igrači na izmaku snaga te kada se čini da više nema izgleda za pobjedu.

U sportu se ‘grize’, ali igra se po pravilima, igra se do zadnje minute. Nema predaje ni stajanja. Baš kao što se ne predaje Hrvatska reprezentacija, tako se ne predaju ni navijači. S obzirom na to da su navijači tu za hrvatsku reprezentaciju, ona je tu za svoje navijače, potpora ne izostaje i uzajamna je! Ako je narod birao političare, logično je da bi političari trebali služiti narodu. Ipak, postoji jedan fenomen u hrvatskom društvu. Političari kao da imaju legitimitet činiti korupciju jer to u zadnjih nekoliko godina, pa i desetljeća nije iznimka nego pravilo! To se od njih nažalost očekuje u narodu kao potencijalna radnja, a budući da vlada velika zasićenost kada je riječ o korupciji i kriminalu, nikoga više nije ni briga. Svi odavno već znaju da je prisutno razmišljanje koje ide u smjeru toga da već unaprijed sve političare svih političkih opcija svrstava u isti koš, iako se svi političari i sve stranke pokušavaju prikazivati kao čita suprotnost jedna drugoj.

Navijati pozitivno značilo bi razviti duh podrške, duh vjere, u svrhu promjene destruktivnog mentaliteta kojemu je svrha kritizirati i jadikovati, a ne upozoriti na problem i pokušati ga promijeniti.
Svi pričaju o domoljublju, a ono se u Hrvatskoj iskazuje uglavnom na proslavama i utakmicama na način da se ističu državni simboli. Samo po sebi to nije loše, naravno ukoliko se u isto vrijeme ne vrijeđa neka druga nacija ili pojedinac pogotovo kada je riječ o sportu, ali loše bi bilo zapostaviti sve ostale aspekte koje bi trebalo unaprijediti.

Uspjeh u sportu koji je ostvaren i način na koji se do njega došlo zapravo bi trebao biti primjer i uzor svim ostalim aspektima koji mogu utječu na društvo ali i društvo na njih.

Autorica teksta: Ellie Leoni

Foto: Pixabay.com