Početna > Što i kako rade Filmski kritičari 54+
kultura

Što i kako rade Filmski kritičari 54+

Od kolovoza 2018. do lipnja 2019. u kinu Europa pod mentorstvom renomirane filmske kritičarke Višnje Vukašinović održava se projekt Filmski kritičari 54+. U sklopu projekta 20 polaznika starijih od 54 godine redovito se sastaju na filmskim projekcijama i radionicama filmske kritike.

Brojna istraživanja ukazuju na to kako kreativne aktivnosti mogu pozitivno utjecati na mentalno i fizičko zdravlje pojedinaca te da je sudjelovanje u kulturnim i umjetničkim aktivnostima vrlo važan čimbenik aktivnog i zdravog starenja. Kroz ovaj projekt želja nam je bila educirati 20 pripadnika dobne skupine 54+ koji bi kao ambasadori filmskih programa nastavili djelovati i nakon završetka projekta te zajedno s nama aktivno sudjelovali u kreiranju i osmišljavanju filmskih programa za svoje vršnjake, te biranju filmskih naslova koje im se preporuča za gledanje – izjavila je filmska kritičarka Višnja Vukašinović.

Marljivi skribomani od 15. do 19. listopada 2018. sudjelovali su u inicijalnoj radionici filmske kritike, koja je bila podijeljena u pet tematskih cjelina i zatim na filmskim projekcijama koje su za njih organizirane od listopada do svibnja. Svaka od projekcija popraćena je razgovorom o odgledanom filmu koji se sastoji od analize filma i njegovih dijelova (režija, kamera, montaža, scenarij i dr.).

Višnja Vukašinović za polaznike je sastavila i šarmantno pomagalo, nadasve korisni i poučni priručnik ‘Filmska kritika – što, kako, zašto’ koji uči kako sastaviti filmsku kritiku koja teži esejističkoj i književnoj vrijednosti te je prvenstveno usmjerena na interpretaciju djela. Nakon projekcije i razgovora o filmu polaznici su koristeći znanja i vještine stečene na radionici uz mentorstvo voditeljice radionice napisali niz filmskih kritika naslova s redovnog programa kina Europa: ‘Ljudi i mjesta’ (Agnès Varda), ‘Kao da je moj sin’ (Costanza Quatriglio), ‘Hladni rat’ (Pawel Pawlikowski), ‘Halla ide u rat’ (Benedikt Erlingsson), ‘Ne ostavi traga’ (Debra Granik), ‘Tranzit’ (Christiana Petzold), ‘Obiteljske veze’ (Hirokazu Kore-eda), ‘Krivnja’ (Gustav Möller), ‘Sam samcat’ (Bobo Jelčić) i ‘Voljeni’ (Gustavo Pizzi).

Jedan od filmova koji se polaznicima pogotovo svidio bila je otkačena akcijska komedija ‘Halla ide u rat’ redatelja Benedikta Erlingssona koja nas vodi na daleki Island, a odnedavno je na redovnom repertoaru kina Europa. Film je dobitnik prestižne Nagrade LUX koju dodjeljuje Europski parlament, ali i Nagrade publike na prošlogodišnjem izdanju Zagreb Film Festivala.

Oduševljeni smo njihovim lucidnim i zaigranim komentarima kojima argumentirano i strukturirano iznose svoj vrijednosni sud, ali istovremeno pokazuju da su se tijekom pisanja iznimno dobro zabavljali i komunicirali.

Damir Trajčević u svojem osvrtu tako piše: „Genijalna akcijska komedija sa vrlo ozbiljnom temom: borba ekološki orijentirane Halle protiv prljave industrije. Glavna junakinja (ma što junakinja, Halla je Amazonka, Superžena i san svih alfa mužjaka) vodi gerilsku ekoterorističku borbu protiv državne korporacije i to vještinom glavnog lika Assassin’s Creeda. Žena sa velikim početnim Ž rukuje lukom i strijelom bolje nego Robin Hood, skače po krovovima poput Catwoman i šulja se nepregledno pustim islandskim krajobrazom kao Rambo u najboljim danima.“

Njegov kolega Mladen Bistrica pak zaključuje: „Ovaj planet ne mogu spasiti ni Terminator, ni Superman, ni Batman, a kamoli islandska ekoaktivistica. Svejedno, ugodno je gledati borbu hrabre i uporne pedesetogodišnje voditeljice pjevačkog zbora kako se naoružana silnom voljom i energijom, lukavstvom i izvrsnom tjelesnom kondicijom suprotstavlja zagađivačima divlje i prekrasne islandske prirode.“

Cjelovite filmske kritike polaznika bit će objavljene na našim internetskim stranicama te u tiskanom izdanju kako bi pomogle u promociji filma, posebice u promociji među vršnjacima polaznika radionice, a to je ciljna skupina 54+.

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda, a odvija se od kolovoza 2018. do lipnja 2019. Naziv projekta je Filmski kritičari 54+, a korisnik Umjetnička organizacija Zagreb Film Festival. Ukupna vrijednost projekta je 74.295,85 kuna, od čega EU sufinancira 63.151,47 kuna.

Projekt Filmski kritičari 54+

Mladen Bistrica

Halla ide u rat/Kona fer í strið                                      

Zemlja: Island, Francuska, Ukrajina

Ekološki triler, 2018./101 min

Redatelj: Benedikt Erlingsson

Scenarij: Ólafur Egilsson, Benedikt Erlingsson

Uloge: Halldóra Geirharðsdottir, Jóhann Sigurðarson, Juan Camillo Roman Estrada …

Može li hrabri pojedinac spasiti Zemlju?

Ovaj planet ne mogu spasiti ni Terminator, ni Superman, ni Batman, a kamoli islandska ekoaktivistica. Svejedno, ugodno je gledati borbu hrabre i uporne pedesetogodišnje voditeljice pjevačkog zbora kako se naoružana silnom voljom i energijom, lukavstvom i izvrsnom tjelesnom kondicijom suprotstavlja zagađivačima divlje i prekrasne islandske prirode – tvornici aluminija, kineskim financijerima i islandskoj vlasti. Inteligentnim varkama Halla izbjegava policiju, dronove, helikoptere, a uz malu pomoć dobroćudnog, možebitnog rođaka vješto parira policijskoj patroli. Gledajući kadrove prepune islandskih pustopoljina prekrivenih gustom mahovinom, ledenjaka, izvora tople vode, osjećamo miris još uvijek ne posve zagađene prirode te i sami poželimo uskočiti u borbu, premda nam činjenice i razum govore da je bitka davno izgubljena. Možemo se boriti samo za što sporije propadanje, za odgodu kraja.

Redatelj vrlo vješto, gotovo holivudski frivolno, miješa napetost trilera, vrlo sumornu temu ekološke propasti, elementarnu potrebu Halle za majčinstvom, i u sve ubacuje zabavne elemente poput španjolskog turista na biciklu kojeg policija svako malo uhićuje, jer se, na svoju nesreću, a Hallinu sreću, uporno kreće preblizu zone njenog subverzivnog djelovanja. Vrlo duhovita je i redateljeva dosjetka s trijom puhača, bubnjara i harmonikaša u nekim kadrovima koji prate radnju i glazbom obilježavaju događaje. Pojavu antičkog kora u kadrovima filma smo vidjeli u Allenovoj Moćnoj Afroditi, no ovdje se redatelj uspješno poigrava varijacijama: dodaje instrumente (glasovir, truba …), kasnije ukrajinske napjeve pjevaju tri Ukrajinke, potkraj filma se domaći svirači i gostujuće pjevačice udružuju. Ovim postupcima redatelj ublažava oštrinu napada na islandsku vladu i ostale sudionike zagađenja, a i film čini pitkijim široj publici. Izbjegao je tragičnu priču o nemilosrdnoj eksploataciji planeta, i to na dijelu koji smatramo čistim i relativno očuvanim.

Ukrajina, najava kataklizme?

Završni, ukrajinski dio filma, donosi ponešto različit ugođaj. Nakon što preuzme djevojčicu Niku u derutnoj i poplavljenoj zgradi ukrajinskog Doma za siročad, Halla nastavlja put po postkaliptičnoj Ukrajiini, ulazi u autobus koji kao da je kupljen od gos’na Krstića iz Šijanovog remek-djela, iz kojeg, nakon što u njega ubrzo prodre voda, nastavlja pješke s Nikom u naručju i zajedno s malobrojnim suputnicima korača cestom i postupno ulazi u sve dublju vodu. Je li to najava konačnog i neumitnog?

Komedija ili …        

Halla ide u rat je vrlo ozbiljan film o borbi pojedinca protiv zagađenja, globalnog zatopljenja i centara moći. Nikako se ne radi o komediji, postoje duhoviti elementi, no ne i smiješni. Osim ako smiješnim ne smatramo tubu, puhači instrument, ili žensku guzu glavne junakinje, iako bi ona, relativno skladna, trebala kod većine gledatelja izazvati sasvim drugačije reakcije, i onih hetero i onih homo.

Halla ide u rat

Genijalna akcijska komedija sa vrlo ozbiljnom temom: borba ekološki orijentirane Halle protiv prljave industrije. Glavna junakinja (ma što junakinja, Halla je Amazonka, Superžena i san svih alfa mužjaka) vodi gerilsku ekoterorističku borbu protiv državne korporacije i to vještinom glavnog lika Assassin’s Creeda. Žena sa velikim početnim Ž rukuje lukom i strijelom bolje nego Robin Hood, skače po krovovima poput Catwoman i šulja se nepregledno pustim islandskim krajobrazom kao Rambo u najboljim danima. Sama protiv helikoptera, dronova, specijalaca, političke vrhuške i agenata CIA-e, Halla Batmanica roni u ledenoj rijeci, maskira se bez uobičajene gadljivosti krepanim (smrdljivim i raspadnutim) ovnom, penje po gudurama i još sto skilova ima ova Spidermenka. Sve smo to vidjeli na filmu nebrojeno puta i samim time ne bi bilo vrijedno spomena da Halla nije te vještine naučila sama, bez nekog macho treninga u školi za specijalce, tajne agente ili slično. Kapa do poda i duboki naklon. Ali, to nije sve. Čarolija redatelja i scenarista Benedikta Erlingssona (uz scenarista Ólafur Egilssona) pokazuje puno više: ova ženska verzija Don Quijotea sve to izvodi u slobodno vrijeme jer ona je zapravo obična voditeljica amaterskog pjevačkog zbora koja živi skromnim životom pedesetgodišnjakinje (49) bez partnera jer za ljubav nema vremena. U stanu Halle Bondice, iznad televizora vise fotke Mahatme Gandhija i Nelsona Mandele i to je njen smisao života i politički program. Da bi film bio još uzbudljiviji, Halla ima i svoj alter ego i to ni više ni manje nego sestru blizanku. Genijalno do neba jer sestra je opsjednuta jogom, meditacijom i ostalim indijskim čaram laram mantrama oko sređivanja unutarnjeg života i samim time apsolutna suprotnost Halli Transformer. Obje sestre glumi izuzetna Halldóra Geirharðsdóttir koja je nemogući spoj Angeline Jolie i Bustera Keatona i to u najboljoj kombinaciji.

I kako ne bi sve prešlo u urnebesno dobru komercijalu, pojavljuje se djevojčica iz Ukrajine jer Halla je prije četiri godine predala zahtjev za posvajanje djeteta. Kako spojiti ulogu pomajke sa terorističkim djelovanjem (službeni državni termin iz TV dnevnika i svih islandskih novina) dovoljan je razlog za pogledati ovaj predobar film. Cijelo vrijeme Hallu Laru Croft prati nevjerojatno angažirani trio glazbenika u kombinaciji sa tri ukrajinske narodne pjevačice u stilu naših Ladarica koji se gotovo u svakom kadru pojavljuju uživo i nisu samo zvukovni statisti već i aktivni sudionici (neviđeno – vrh vrhova). Tu je i Hallin nesuđeni pomagač službeno nazvan: mogući rođak (običan seljak sa velikim srcem i prirodnom inteligencijom). Tanka i ne manje važna nit koja se provlači cijelom ovom nepredvidljivom burleskom je i noname lik, stranac, turist, biciklist (100% Španjolac) i kolateralna žrtva koji se po vječito dobroj špranci uvijek nađe na krivom mjestu u krivo vrijeme. Presmiješno. Najljepše preporuke za gledanje ovog izvrsnog hladno toplog akcijskog triler filma – dramedije.

P.S. Nakon komentara kritičara kako bi sasvim dobar svršetak filma bio u autobusu, zadnja scena sa poplavom je bespotrebna, film ima dva svršetka i što je pisac želio kazati, evo mog viđenja: Kad bi zadnja scena bila u autobusu, to bi bio klasičan svršetak filma i apsolutno neprimjeren cijelom muvingu i samim time spuštanje nabrijanosti sadržaja na nulu. Redatelj i scenarist cijeli film razgrađuju na poseban način i uvode nove filmske elemente (aktivni svirci) pa se i očekuje ovakav jak svršetak.

Hallina sestra u nekom trenutku kaže kako tiha voda brege dere i to je njena životna filozofija. Halla je njena potpuna suprotnost i ne zadovoljava se fatalističkim pristupom života pa zato za nju nije kraj i smirenje, karma, horoskop, sudbina (novi život s djevojčicom), povratak autobusom u domaju. I zato na kraju vidimo nov izazov: poplavljenu cestu u dolini i hodanje do pojasa u vodi do brda na kojem se nazire nastavak ceste jer upravo to je Hallin životni put, put pun velikih i jakih izazova koja ova Amazonka velikom i jakom voljom kao i uvijek uspješno savlađuje. I tu je poruka pisca: nema za Hallu promjena u životu, za nju i dalje niču prepreke koje ona hrabro kao i do tada prebrođuje. I stoga ona bez ikakvih uzrujavanja, smireno uzima curicu u naručaj i ulazi u vodu pokazujući kako ju ništa ne može slomiti iako je ta voda za većinu ljudi simbol nepremostive prepreke i razlog za očaj, rezanje žila te alkoholizam s opakim naznakama depresivne shizofrenije. No, za Hallu je to samo uobičajena scena iz života i gledajući njen smireni izraz lica (ženski Buster Keaton) u njenom pogledu ne možemo vidjeti čak niti onu logičnu Chuck Norrisovu misao: E moj Bože, mogao si smisliti i nešto teže. I znam kako se ponavljam, ali: VRH VRHOVA.

Damir Trajčević