Početna > Putovanje kroz vrijeme tekstila u Hrvatskoj
kultura

Putovanje kroz vrijeme tekstila u Hrvatskoj

Tekstil je vjeran čovjekov pratitelj od prapovijesnog doba do danas  i gotovo da nema stvari ili predmeta koji bi se toliko vezali za svaku ljudsku aktivnost kao tekstil. Još u Knjizi Postanka prvi puta spominje se odjeća od  smokova lišća, kada su prvi ljudi Adam i Eva htjeli prikriti svoju golotinju, svjesni svoje sramote nakon što su kušali voće sa Stabla spoznaje

Isprva su se tekstilni proizvodi izrađivali od dlaka domaćih životinja ili od biljnih vlakana, a poslije i od svile. Prva su nalazišta vunenih tekstila u području jugoistoka Turske. Postoje indicije da se u Egiptu upotrebljavao lan već oko 5000 god. pr. Krista, a egipatske mumije omotane su u kvalitetno laneno platno. U isto doba u Indiji se rabio pamuk, dok se u Kini uzgajao dudov svilac za dobivanje svile. Do izuma škara, dlaka se čupala iz ovaca, a biljna su se vlakna dobivala preradbom, močenjem, udaranjem, češljanjem; zatim se od njih predenjem izrađivala pređa, a od nje se tkala tkanina i izrađivali drugi plošni proizvodi, koji su se prali, kuhali u lugu, izlagali na suncu ili bojili prirodnim bojilima.

U Hrvatskoj je proizvodnja tekstila poznata od davnina. U brdovitim krajevima pretežito se prerađivala ovčja vuna i kostrijet od kozje dlake, u ravničarskim krajevima uzgajali su se lan i konoplja, a u južnoj Hrvatskoj i brnistra. Preradbom vlakana bavile su se žene koje su ručno prele uvijanjem vlakana uz vreteno. Tkalo se na tkalačkom stanu prebiranjem među prstima, a poslije i uvođenjem čunka s potkom između niti osnove. Posebno se razvijalo pletarstvo i čipkarstvo. Proizvodnja tekstila odvijala se u domaćinstvima, a kvalitetniji se tekstil uvozio.

U Dubrovniku se u XIV. st. razvila značajna manufakturna proizvodnja tekstila, posebno vunenih tkanina, koje su zbog svoje izvrsne i strogo nadzirane kakvoće prodavane po cijelom svijetu. Zlatno doba dubrovačke proizvodnje tekstila trajalo je 200 godina. Osim toga, u srednjem vijeku bila je razvijena manufakturna proizvodnja tekstila u Zadru i u Boki kotorskoj.

Tekstilna industrija u Hrvatskoj počela se razvijati tek potkraj 19-og stoljeća. Godine 1878. počela je raditi bojadisaonica platna u Čakovcu, a 1884. pamučna predionica i tkaonica u Dugoj Resi. Nakon II. svjetskog rata razvila se odjevna tehnologija, te izgradile nove tvornice Kamensko, Vesna i Heruc u Zagrebu, Zelinka u Zelini, Kninjanka u Kninu, RIO u Rijeci kao i trikotaže Galeb u Omišu, Pionirka u Imotskom, MTČ u Čakovcu. Početkom 1990-tih tekstilna i odjevna industrija zajedno su zapošljavale oko 120.000 radnika.

U pet županija središnje i sjeverozapadne Hrvatske tekstilna i odjevna industrija uvijek je obuhvaćala oko 76 posto svih radnih mjesta u ovim djelatnostima. Time je imala isti značaj koji se pripisuje brodogradnji u primorskom dijelu zemlje. No, iako je  do tada uspješno poslovala, polagana propast hrvatske tekstilne industrije započinje 90-tih godina 20. stoljeća raspadom bivše Jugoslavije i gubitkom tržišta zaštićenog protekcionističkim mjerama s više od 22 milijuna potrošača. Obzirom da je Hrvatska unutar Jugoslavije poslovala u socijalističkom i planskom, a ne u tržišnom gospodarstvu, došlo je do zasićenja ali i pomanjkanja vlastitog dizajna i marki. Tadašnja su poduzeća kako bi sačuvala radna mjesta i zaposlenike morala svoju djelatnost sa osnovne tekstilne (šivanje, krojenje, pretvaranje sirovina u gotove proizvode) preoblikovati u doradne poslove, te pomoćne poslove za proizvođače iz stranih zemalja, jer hrvatska tekstilna industrija nije bila dovoljno konkurentna među ostalim velikim poduzećima koja su ju okruživala. Kako se otvaranjem tržišta srednje i istočne Europe pružila prilika za nižom cijenom rada, tekstilna industrija počela se razvijati u zemljama kao što su Češka, Rumunjska i Mađarska.

Danas tekstilna industrija u Hrvatskoj nije ni upola produktivna kao nekada, niti po profitu, izvozu, a ni broju zaposlenika. Jedan od najvažnijih problema tekstilne industrije u našoj zemlji jest veći uvoz od izvoza. Poduzeća se masovno se bave doradnim (lohn) poslovima te sve manje proizvode, kreiraju i izvoze vlastitu robnu marku.

Unatoč činjenici da je hrvatska tekstilna industrija trenutno u lošoj situaciji, pogotovo u usporedbi s drugim zemljama Unije, analizom zadnjih godina utvrđeno je da ova industrija ipak ima prilike za oporavak. Upravo u kvalitetnoj i unikatnoj proizvodnji  tekstilnih i odjevnih proizvoda, baziranoj na tradiciji leži ključ uspjeha ove industrije za našu malu zemlju.

Autorica: Matea Sušac

Izvor: Pintarest