Početna > FILMSKE MUTACIJE
kultura

FILMSKE MUTACIJE

Uvodni program Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma XIII pod naslovom KINOSRAZ! FILM + MOĆ održava se od 24. do 26. siječnja s maratonskim filmskim programima u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu gdje se izlaže dio gustog programa ovogodišnjih kustosa i autora: Alberta Serre, Nicole Brenez, Jonathana Rosenbauma, Ehsana Khoshbakhta i Tanje Vrvilo

Drugi dan prologa Filmskih mutacija XIII počinje u 16 sati uz posvetu moći filmskog okaFILM JE VIŠE OD FILMA (1996.) Gustava Deutscha koja je rađena za Viennale. U isto bloku gledamo kratkometražni film BREGOVI MARLIKA (1963.) jednog od ključnih predstavnika iranskog novog vala Ebrahima Golestana. Film demonstrira Golestanov dokumentarizam o klasičnim elementima kroz koje prošlost dotiče sadašnjost i u kojem postoji jasan kontinuitet između oblika života koji kamera otkriva, te unosi život u mrtve predmete. Gledajući ga, nemoguće je ne prisjetiti se Markerova i Resnaisova Les statues meurent aussi koji kao i ovaj film iscrtava konvergentne linije između čovjeka, umjetnosti i smrti, prikazujući povijest svijeta na istovremeno političan i poetičan način. Tu su i dva filma autorice Mehrnaz Saeed-VafaSALESS: DALEKO OD DOMA (1998.) dokumentarni je portret pionira iranskog filma Sohraba Shahida Salessa tri tjedna prije njegove smrti. A HOUSE IS NOT A HOME: WRIGHT OR WRONG (2020.) intimna je refleksija na ulogu prostora, mjesta i izmještenja koja povezuje redateljičinu obitelj i njezin davno izgubljen dom u Teheranu, te historijsku kuću koju je izgradio slavni Frank Lloyd Wright u Florence, Alabami, a u kojoj je odrastao renomirani filmski kritičar Jonathan Rosenbaum.

U 18 sati slijedi presjek ključnih uradaka iranskog novog vala. Kratki dokumentarni filmŽENSKI ZATVOR (1965.) Kamrana Shirdela pokazuje živote žena i djevojaka, držanih u teheranskom zatvoru, osuđenih za ubojstva, ovisnost o drogama i krijumčarenje. KUĆA JE CRNA (1963.) je remek-djelo najveće iranske pjesnikinje 20. stoljeća Forough Farrokhzad o koloniji gubavaca u sjevernom Iranu. Film o životu ljudi oboljelih od gube, ujedno je film o životu samom i prikaz bilo kojeg zatvorenog i klaustrofobičnog društva, slika beskorisnosti, izolacije i odvojenosti. U svom jedinom filmu Farrokhzad tehnike poezije primjenjuje na kadriranje, montažu, zvuk i naraciju. Ujedno liričan i konkretan, lišen patetike i voajerizma, duboko čovječan, film nudi pogled na svakodnevicu u koloniji, prema riječima Jonathana Rosenbauma, kojem je ovo najdraži iranski film, “spiritualno, odvažno i prekrasno bez pandana na Zapadu, za moje oči i uši činilo se kao molitva”. CIGLA I ZRCALO (1965.) Ebrahima Golestana epska je tragedija 60-ih i prvo iransko modernističko remek-djelo. Kroz priču o taksistu koji pronađe dijete na stražnjem sjedalu svog auta Golestan uspješno gradi atmosferu tjeskobe i straha, kombinirajući elemente Dostojevskog i ekspresionizma. 

Drugi dan završava projekcijom u 21 sat u sklopu koje donosimo premijeru filmaFILMFARSI (2019.) uz prisutstvo autora Ehsana Khoshbakhta. Ovaj filmski esej načinjen od fragmenata pronađenih filmova govori o predrevolucionarnoj popularnoj kinematografiji, poznatoj kao filmfarsi (riječ koja je nastala spojem dviju riječi; film i farsi (perzijski) a koristi se kao naziv za komercijalni iranski film) i nudi dragocjen i rijedak pogled u iransko društvo i filmsku scenu pod Šahovim režimom. “Filmfarsi bio je film naroda s podijeljenim identitetom” kaže redatelj Ehsan Khoshbakht koji je niz godina pomno sakupljao ostatke riznice iranskog popularnog filma; jedne od najraznovrsnijih svjetskih kinematografija koju karakteriziraju filmovi strasti, niskobudžetni trileri, mačo filmovi i melodrame. Kao uvertiru u film gledamo još jedan Viennale trailer Gustava Deutscha FILM/GOVORI/MNOGO/JEZIKA (1995.) i kratkometražni NOĆ KADA JE KIŠILO (1967.)Kamrana Shirdela. Jedan od najkompleksnijih radova ovog redatelja, donosi priču o herojskom činu dječaka Mohammada Esmaila Nowdehija koji jedne olujne večeri, nakon pada željezničkog mosta, uspijeva zaustaviti katastrofu tako što zapali svoju jaknu prije iskliznuća vlaka iz tračnica. Ekipa filma ispituje ljude o događaju, prikupljajući različite priče o tome što se dogodilo i demonstrirajući postojanje mnoštva verzija stvarnosti. Zabranjen i zaplijenjen nakon produkcije, film je prvi put prikazan 1974., ali i tada je cenzuriran sve do 1980.

Ulaz na sve projekcije i razgovore je besplatan