Početna > Praznici nam stižu
kolumne

Praznici nam stižu

Pozdrav ekipa, dragi čitatelji!

Coca-cola reklame, Sam u kući 1,2,3,4,5… Riješite zagonetku!

Blagdani naravno!

Jeste li i vi uzbuđeni i je li se radujete najvećem blagdanu??

Moje uzbuđenje započelo je početkom prosinca kada se naš grad počeo uvelike ukrašavati. Cijeli prosinac je nekako poseban i magičan. Posvuda blješte svjećice, kuglice, baloni… Zar to nije nešto doista prelijepo?

Početak prosinca obilježava sv. Nikola, koji nosi vreću poklona za dječicu i koji je zaštitnik branitelja i pomoraca. Ma i mi veliki se veselimo njemu i ostavimo za svaki slučaj čizmicu na prozoru, zar ne…;-)

Najljepše doba godine je pred nama. Doba koje obilježava obitelj na okupu te zajedničko druženje. Da, tako bi barem trebalo biti. No, što je s onima koji nemaju cijelu obitelj na okupu? Da li su svjesni koliko su sretni oni koji imaju obitelj? Posvećujemo li našim voljenima dovoljno pažnje i vremena?

Ja sam jedna od onih koja nema cjelovitu obitelj. Moj otac je umro kada sam imala samo dvije godine i praktički ga se ne sjećam. Bila sam premalena. Uvijek sam se pitala kakav bi Božić bio da je on tu. Sada kada imam i vlastitu obitelj puno više cijenim značenje te riječi. Moji članovi obitelji nisu ništa posebno božićno nastrojeni, nikada nismo imali neka velika druženja za Božić koliko se mogu sjetiti. Moram priznati da mi je to nekada nedostajalo, kada bih gledala božićne filmove, krišom bih sanjarila kako bi to izgledalo u stvarnosti. Ove godine sam postala majka po prvi puta i dok ovo pišem, pored mene sjedi moja šestomjesečna kćerkica. Po njoj vidim kako vrijeme leti. Osjećam se kao da sam ju jučer rodila… Sada kad sam nju dobila, Božić mi je nekako dobio novi smisao u životu i sigurna sam da ću se potruditi da joj svaki Božić bude poseban i radostan. Ne mislim na ono materijalno, da joj ga obogatim hrpom igračaka, odjeće, koje će nedvojbeno biti kao poklona, već onim nečim punom vrijednijim i dragocjenijim, a to je ljubav.

Koliko samo djece provodi blagdane u domovima za nezbrinutu djecu, sami, tužni i bez nečije ljubavi? Zar ne bi bilo lijepo da se i njih sjetimo u ove dane pa ih razveselimo ponekim poklonom i pokažemo im da nisu bezvrijedni i zaboravljeni? Koliko samo ljudi kopa po kantama od smeća, tražeći posljednju koricu kruha da utaže glad? Zar ne bi bilo humano da se i njih sjetimo i poklonimo im neke novce ili ih odvedemo na topli obrok? Žalosti me jako koliko je siromaštvo uzelo maha, a kako se jako slabo akcija poduzima po tom pitanju. Svijet bi bio drugačije mjesto samo da se više ujedinimo i pokrenemo konkretne akcije.

I zato poruka vama, čitateljima, bi bila sljedeća. Nazovite vaše članove obitelji, prijatelje koje dugo niste čuli, poznanike… Recite im koliko ih volite i koliko vam znače, pozovite ih na zajedničko druženje. Maknite se od interneta, društvenih mreža, izađite u realnost! Nikada ne znate kada je posljednji Božić koji ćete provesti s vašim dragim ljudima, zato iskoristite svaki slobodan trenutak, veselite se, volite se, ljubite i uživajte u narednim blagdanima! Želim vam svima od srca najljepše i najveselije blagdane!