Početna > Povijest šminkanja
kolumne

Povijest šminkanja

Žene i muškarci šminkaju se stoljećima, no da bismo razumijeli trendove u kozmetici koji se stalno mijenjaju, trebali bismo zaviriti u povijest.

Nastariji zapis o šminkanju potječe iz 1. egipatske dinastije (3100. – 2907. p.n.e.). Egipćanke su ukrašavale oči zelenom bojom na donjem kapku, zacrnjivale trepavice i na kapke stavljale čađ ili kohl, mineral koji sadrži olovo i antimon. Kleopatra je svoj ruž pravila od drobljenih mrava i košenila, koji su bogati prirodnim crvenilom, a za sjaj je dodavala blještavu tvar iz ribljih ljuski.

Žena bez boje, napisao je filozof Plaut, je kao hrana bez soli. Rimljani su proširili korištenje kozmetike do sredine 1. stoljeća nove ere. Kohl se koristio za tamnjenje trepavica i kapaka, kreda za izbjeljivanje lica, a ruž se nanosio na obraze.

U srednjem vijeku je blijeda koža bila znak bogatstva. U 6. stoljeću su žene takav izgled postizale vrlo dramatično – puštajući si krv. S druge strane, u Španjolskoj su prostitutke nanosile ružičastu šminku. Bogatašice 13. stoljeća su nosile ružičasti ruž da bi pokazale da si mogu priuštiti šminku.

Za vrijeme renesanse se za posvjetljivanje lica koristila vrlo štetna olovna boja. Aqua Toffana je bio popularni puder za lice koji je dobio ime po svojoj stvoriteljici – gospođi Toffana. Bio je napravljen od otrovnog arsena.

U elizabetanskoj Engleskoj (16. – 17. st.) na kozmetiku se gledalo kao na zdravstveni rizik, ali su žene stavljale bjelanjke na lice da bi im koža  izgledala sjajno i zategnuto. Početkom 19. stoljeća u Engleskoj je najvažniji komad šminke bio ruž, koji su koristili gotovo svi. Sastojci većine recepata za šminku bili su cvijeće, povrće, masnoća, brandy, izvorska voda i, naravno, gnječene jagode.

Tijekom 19. stoljeća žene su koristile belladonnu da bi im se oči doimale svijetlijima, iako su bile svjesne da je otrovna.

Za vrijeme Kralja Sunca (Luj XIV.) i muškarci i žene jako su posvijetljivali lice koristeći velike količine pudera, usne su isticali crvenim ružem, a na obraze su nanosili rumenilo.

U Francuskoj 18. stoljeća crveni se ruž nanosio na lice i usne te se   smatralo da stvara dojam zdrave i zabavne osobe.

Viktorijankama se šminka gadile te su na obrazima koristile sok od cikle ili bi ih nekoliko puta uštipnuli.

Početkom 20. stoljeća šminkanje nije bilo pretjerano popularno. Žene jedva da su i nanosile šminku. Bila je toliko nepopularna da se nije prodavala u robnim kućama, već u dućanima s kazališnim kostimima. U Los Angelesu 1909. Max Factor otvara profesionalni make-up studio za kazališne i filmske glumce. U njega su dolazile i obične žene kupovati teatralno sjenilo ili olovke za obrve za korištenje u sigurnosti svog doma.

Prvu maskaru osmislio je T.L. Williams za svoju sestru Maybel, koja je izrasla u danas vrlo poznati brend Maybelline. Max Factor je 1914. predstavio svoje “kolač” pudere ( engl. pancake ili cake make-up).

Također, predstavljeni su i prvi kompaktni puderi koji su imali ogledalo i jastučić. Ubrzo je uslijedilo i kompaktno rumenilo.

Maurence Levy je 1915. izmislio popularnu metalnu kutijicu za ruž, te je tako omogućio lakšu i praktičniju upotrebu ruža koji se do tada koristio umotan u papir.

Krajem 1920-ih vidljivi se make-up u gradu smatrao obaveznim. Tog desetljeća je Max Factor predstavio sjajilo za usne. Stvorene su nove  nijanse crvenog ruža, no, budući da je bio na bazi sapuna jako je isušivao usne. Pojavio se i prvi uvijač trepavica (Kurlash).

Od 1930-ih do kraja 1950-ih godina filmske su zvijezde bile modeli za predstavljanje trendova u šminkanju. Sjetimo se samo ocrtanih mačijih očiju Audrey Hepburn i Sophie Loren. Hipiji 1960-ih šminku koriste slobodnije: od bijelih usana i egipatski ocrtanih očiju do posve iscrtanih lica.