Početna > Napostojani a
kolumne Maja Milošević

Napostojani a

Nepostojani a nije nikakav nastavak ni sufiks niti bilo što na kraju riječi. To je glasovna promjena koja podrazumijeva postojanje glasa a u nekim riječima i gubljenje tog glasa u nekim drugim oblicima te iste riječi. Ono dolazi između dva zadnja suglasnika u nekoj riječi i to samo u nominativu jednine i genitivu množine. Primjerice, lovac-lovaca, hropac –hropaca. U nominativu množine i genitivu jednine, dakle, ono stoji. Nalazimo ga: u nominativu jednine pridjeva muškog roda (mrtav – mrtvi, dobar – dobri), u genitivu množine imenica srednjeg roda (pismo – pisama, staklo – stakala), u nominativu jednine i genitivu množine imenica muškog roda (hitac – hitaca, trenutak – trenutaka), u genitivu množine imenica ženskog roda (ovce – ovaca, lutke – lutaka), u oblicima za prošlo vrijeme nekih glagola (stigao – stigla, mogao – mogla), u nominativu pridjevske zamjenice muškog roda (nikakav – nikakva, sav – sva). Pri sklonidbi općih imenica uglavnom nema problema, no oni nastaju pri sklonidbi vlastitih imena jer se tada na to zaboravi. Ako prihvaćamo sklonidbu imena Držićeva lika Stanac (nominativ) u Stanca (genitiv) u kojoj se očito izgubilo nepostojano a, zašto to isto ne bismo prihvatili u sklonidbi imena Juraj? Pa bi genitiv imena Juraj glasio pravilno Jurja a ne Juraja. Primjerice, to je nagrada Josipa Jurja Strossmayera.

        Vokalizacija

Pravilo slično onom nepostojanog a pojavljuje se i u vokalizaciji (prelazak l u o). Prelazak L u O je glasovna promjena pri kojoj suglasnik L prelazi u samoglasnik O ako se nađe na kraju sloga. Nalazimo ga: u nominativu jednine pojedinih pridjeva muškog roda (mio – mili, veseo – veseli), u nominativu jednine nekih imenica sva tri roda (misao – misli, anđeo – anđeli), u glagolskom pridjeva radnom u jednini muškog roda (čitao – čitala, jeo – jela), u imenicama koje se završavaju na  -LAC u svim padežima osim u nominativu jednine i genitivu množine (gledalac – gledaoci, čitalac – čitaoci). Dakle, on nije nazočio skupu kao gledaoc već kao gledalac. Riječi gledaoc, varioc, ronioc… ne pripadaju hrvatskom standardnom jeziku.

  •  lac

Kad je imenicu koja označava vršitelja radnje moguće izvesti i sufiksom -telj i sufiksom –lac, prednost se daje imenicama na –telj (gledatelj, čitatelj). A nekad se takve imenice razlikuju i po značenju (spasilac ‘čovjek koji se bavi spašavanjem’ i Spasitelj ‘Bog’). No, davanje prednosti imenicama na –telj slijedi samo kad označuju što živo. U suprotnome prednost se daje imenicama na –lac (nositelj spomenice – nosilac spomenice).

Imenice na –lac koje nemaju parnjaka na –telj su: ronilac, varilac, ličilac, mislilac. Sklonidba jedne takve riječi ide ovako:

varilac, varioca, variocu, varioca, varioče, variocu, variocem.

          Budući da

U tiskovinama često primjećujemo “budući je” on bio takav… umjesto pravilnog budući da…  ili “obzirom” da se to dogodilo… a smije biti jedino s obzirom na to da… Čitamo kako se nešto dogodilo “nedaleko Dubrovnika”, a treba pisati nedaleko od Dubrovnika. Još su češći pleonazmi poput “no međutim” i “čak štoviše”. Pravilno je ili no ili međutim. Nepisano je pravilo da no stoji na početku, a međutim u sredini rečenice. U hrvatskim se tiskovinama vremenski prilog pošto često rabi umjesto veznika budući da, s obzirom na to da ili kako (Pošto je rođen u Dubrovniku, teško mu je govoriti o tome). Pošto smije stajati isključivo u značenju “nakon što” (Izašao je vani pošto je obavio sve zadatke).

           Pleonazmi

Što je pogrešno u rečenici “Objavljujem javno svoje mišljenje”? Objavljujem i javno pravi su pleonazmi, višak riječi koje u javnosti treba izbjegavati. Nešto se ne može objaviti i ostati tajno! Ako bismo pravili listu najčešćih pleonazama, pobjedu bi odnijeli “oko pedesetak”, “cirka oko” i “jednom riječju”. Tiskovine često objavljuju sintagmu “homoseksualci i lezbijke”. A riječ homoseksualci podrazumijeva i pojam lezbijke pa je to pravi pleonazam. Pogrešno je govoriti o “maloj ribici”, “ženama učiteljicama”, “dijametralnoj suprotnosti”, “promjenjivim varijablama”, “vanjskom izgledu”, “bitnoj suštini”, “konačnom rezultatu”. Nikad ne recite “ja osobno mislim” o toj “novčano-financijskoj situaciji” koja je “savršena idila”…