Početna > Volonter Crvenog Križa: Ljubav prema volontiranju je veća nego strah od zaraze
intervju

Volonter Crvenog Križa: Ljubav prema volontiranju je veća nego strah od zaraze

Stjepan Bošnjak ima 23 godine, dolazi iz Osijeka i studira Turizam u Dubrovniku. Trenutno je član Interventnog tima koji pomaže starijima, nemoćnima i ljudima u samoizolaciji.  Bošnjak je u svojoj volonterskoj karijeri stekao iskustvo voditelja Prve pomoći i voditelja Djelovanja u katastrofama, a pandemija virusa je sasvim novo iskustvo s kojime se, kao i ostatak njegove generacije, nikada nije susreo.

Pandemija  koronavirusa iz dana u dan odnosi sve više života. Cijeli svijet je zahvatila situacija koju nitko nikada nije doživio. Životi mnogih su se promijenili iz temelja, a panika koja vlada u gotovo svakom kućanstvu u Hrvatskoj, više raste, nego jenjava. U danima kada je neophodno ostati u sigurnosti svoga doma, mnogi se osjećaju usamljeno i depresivno, a tu nastupaju hrabri volonteri velikog srca koji, uz maksimalni oprez, pomažu svima onima kojima je pomoć potrebna. Jedan od volontera velikog srca je i Osječanin s dubrovačkom adresom, Stjepan Bošnjak koji je skupio veliko volontersko iskustvo. – Sudjelovao u imigrantskoj krizi koja je prije par godina pogodila Hrvatsku. Dizao sam šatorska naselja, provjeravao i testirao imigrante, dijelio hranu, sažeto – brinuli smo o njima. Sudjelovao sam i u velikim poplavama, tu smo punili pijesak i postavljali branu. Ljudima smo nosili hranu i pružali psihosocijalnu pomoć.  Meni ništa nije bilo teško jer svakome volonterskom poslu uvijek pristupam sa srcem, ljubavlju i emocijama i možda je to najteže – činjenica da se moraš vezati s ljudima. Oni te gledaju kao anđela spasitelja, osjećaju se dužnima i njima prorade te emocije. – objasio je mladi volonter.

Bošnjak kaže da volontira jer je najsretniji kada su ljudi oko njega sretni. Svoj volonterski put je započeo 2013. u Gradskom društvu Crvenog križa Osijek, a nastavio je volontirati i u dubrovačkom Crvenom križu, kada je ondje upisao fakultet. Njegova trenutna zadaća je u sklopu Interventnog tima pomagati Dubrovčanima u samoizolaciji, ali i izvan nje.

– Svima pomažemo, neovisno o broju godina, a posebice ljudima u samoizolaciji, jer vrlo je važno da oni ne krše izolaciju kako ne bi potencijalno nekoga od nas ili drugih vani zarazili. S njima komuniciramo samo preko vrata. Ostavimo im ispred vrata paket i udaljimo se, a tek kada mi odemo, oni otvore vrata i uzmu paket. Situacija u Dubrovniku je dobra, iako ima dosta oboljelih. Krizni stožer je dosta organiziran, smiren i ljudi dosta ozbiljno shvaćaju problem. Naša zadaća kao volontera Crvenog križa je dostaviti hranu, ljekove i ostale stvari koje nas oni zatraže preko telefona. Naš tim je opremljen sa službenom uniformom Crvenog križa, rukavicama i maskom kako bi prvenstveno sebe zaštitili. Prije nego odemo na teren, mi se predstavimo, kažemo tko smo i kada ćemo doći, zamolimo ih da otvore vrata, a mi ispred vrata ostavimo to sto su tražili. Udaljimo se metar ili dva, kažemo im pokoju riječ podrške i kažemo da zovu na besplatni telefon ako išta trebaju. – opisao je Bošnjak i dodao kako njega nije strah jer je ljubav prema volontiranju veća od straha od zaraze.  – Mene nije strah, jer sam inače vjernik i uvijek kažem: kako Bog odredi, tako će biti! Strah osjećaju moji roditelji i prijatelji, koji mi non stop govore da se moram čuvati, prigovaraju što uvijek moram biti prvi kada se nešto dogodi, no moja ljubav prema Crvenom križu i volontiranju je ogromna jer me je učinila društveno socijalnim i naučila me kako uvijek ima netko tko je potrebitiji od mene – zaključio je volonter dobrog srca, Stjepan Bošnjak.

Autor: L.Š.