Početna > Umjetnik svjetskoga glasa i izgleda
intervju

Umjetnik svjetskoga glasa i izgleda

Slikarstvo je njegova najveća strast ali ne i jedina. Tetovaže su dio njegovog izričaja i vizualnog identiteta. Veliki je ljubitelj motocikala. Umjetnik koji je ostvario svjetski glas, jedan od najljepše uređenih muškaraca i ikona modnoga stila. Radi i kao kustos likovnih zbirki u Gradskom muzeju Vukovar. Na svom putu do uspjeha najviše je zahvalan supruzi, obitelji i prijateljima koji ga podržavaju od samoga početka te su ga baš i oni savjetovali da se posveti onomu što ga najviše ispunjava a to je umjetnost. On je neodoljiv i poseban, mnoge žene lude za njim. On je prije svega čovjek koji ima veliko srce, pozitivnu energiju i vrlo rado se odazvao na intervju za TOP EVENT portal. Upoznajte Zorana Šimunovića, koji vas sigurno neće ostaviti ravnodušnim. Jedan od najboljih mlađih hrvatskih slikara.

Zorane, akademski ste slikar i Vaše je ime posebno istaknuto uz srednje generacije suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika. Možete li izdvojiti bitne pojedinosti iz vaše uspješne karijere?

Sve je bitno. Ne postoji nebitna stvar. Svaka pa i najmanja sitnica me oblikovala i dovela do ovoga gdje se trenutačno nalazim. Od priprema za studij, samog studija, brojnih izložbi samostalnih i skupnih, raznih intervjua i posla kao kustosa sve su to mali kotačići koji su se u mom slučaju uz puno truda i rada posložili upravo onako kako je bilo potrebno i doveli me do ovoga gdje sam sada.

Kad govorimo o Vašem slikarstvu, kako bi ste ga opisali?

Svoju umjetnost opisujem prvenstveno kao intimnu. Svi moji motivi izviru iz sjećanja. Lijepo je sjećati se sretnih trenutaka i stvari u životu, to je svojstveno za nas kao ljudska bića. Ukoliko imate mogućnost ispoljiti tu emociju prema vani, bilo bi šteta ne staviti ju na platno. Upravo to i činim kroz svoja djela. Sva ta sjećanja su ono što nas čine osobama kakve jesmo i ne trebamo bježati od njih. Neka sjećanja i stvari koje slikam sežu u djetinjstvo, a druga su novijeg datuma. Njihova starost nije bitna, bitna je ta emocija koju u meni probuđuju. Ponekad je teško umjetnicima ogoliti svoju intimu i pokazati ju vanjskom svijetu, ali ja s tim nemam problema, možda uglavnom što se kod mene uvijek radi o lijepim sjećanjima koja meni izazivaju ugodu i sreću te se isto tako nadam da djela isti efekt pobuđuju i kod publike.

Možete li izdvojiti neke slikare kojima se divite, čiji Vas radovi fasciniraju?

Zapravo i ne. Dok sam bio student zanosio sam se radom određenih slikara, koji se mijenjao kroz godine, a danas sam naučio cijeniti rad svakog umjetnika nevezano u kojem području djeluje.

Koju biste izložbu istaknuli koja ima poseban značaj za Vas kao umjetnika u Vašem umjetničkom stvaralaštvu?

Sve su mi jednako bitne i svaka mi je posebna na svoj način. Prostor u koji dolazite dirigira, stoga se morate posvetiti i njemu. U svakom slučaju svaka nadolazeća izložba postaje mi sve zahtjevnija i zahtjeva dodatni trud da prezentacija i ukupni dojam slikarstva i prostora u kojem se djelo nalazi postane jedan oblik simbioze.

Tehnika rada, je li način na koji uvijek umjetnik treba biti dosljedan sebi ili imate drugačije mišljenje?

Dosljednost je ono što vas čini prepoznatljivim kao autora iako to ne mora nužno biti i pravilo. Kod sebe se trenutno trudim biti dosljedan, ali to ne znači da će tako i ostati u budućnosti. U kojem ću smjeru otići ne mogu predvidjeti, a moram biti iskren i reći da i ne želim znati. Uživam u onome što trenutno stvaram i veselim se onome što me tek iščekuje.

Radite i kao kustos Gradskog muzeja Vukovar?

Da i to je bilo igrom slučaja. Sa diplomom u ruci nemate drugog izbora već otići potražiti prostor za izlaganje. Tako je jedna od mojih prvih stanica bio Gradski Muzej Vukovar. Prvotno sam naišao na odbijanje što mi se danas čini i logičnim jer se za izlaganje u galerijama uvijek postavlja isto pitanje, a to je, koje rezultate imaš? Sa tadašnjim kustosom sam se dugo zadržao u neformalnom razgovoru i tek naknadno shvatio kako je to bio intervju za posao. Uslijedio je poziv za stručno oposobljavanje, a potom i ugovor na neodređeno.

Možete nam reći nešto o Vašem nagrađenom kratkom filmu “Book” iz 2012. godine. Kako ste se odlučili na ovaj tip vizualne umjetnosti? Je li Vas to potaknulo da spojite Vaše znanje i talent u novome smjeru?

Film je nastao spontano. Prvotna ideja bila je da umjetnik Svetislav Cvetković i ja odradimo umjetničku fotografiju za jedan njegov projekt za koje su i fotografije nagrađene. No međutim vrlo brzo se rodila ideja da to prenesemo i u pokretnu fotografiju tj. kratki film. Book je jedan multimedijalni projekt koji se na kraju kao ideja pokazao odličnim. Rezultat je umjetnički projekt koji je na kraju ujedno i prepoznat i nagrađivan.

Imate veoma zanimljiv i osebujan stil odijevanja? Volite se i modno izražavati? Jako pohvalno za muškarca u 21. stoljeću.

Hvala na komplimentu. Za mene osobno (a vjerujem da će se većna ljudi složiti sa mnom) moda je isto jedna grana umjetnosti stoga je i za očekivati da pratim modu i izražavam se kroz nju.

S kojim ste poznatim ličnostima surađivali a da su na Vas ostavili neki poseban dojam?

Kroz svoj posao upoznao sam dosta poznatih osoba, ali nikoga ne bih posebno isticao. Smatram da svaka osoba, bila ona „poznata“ ili „nepoznata“ ostavlja traga na svima nama kao osobama i da se na neki način kroz razna poznanstva i mi formiramo kao pojedinci.

Postoji li osoba i događaj koji su najviše obilježili Vaš život?

Supruzi, obitelji i prijateljima dugujem što su bili potpora od samih početaka pa do danas, te me savjetovali kako je vrijeme da se posvetim onomu što me doista ispunjava, a to je da prigrlim i zavolim umjetnost i pustim je u svoj život.

Je li slikarstvo Vaša jedina strast? Osim vaših radova, prepoznatljivi ste po tetovažama?

Slikarstvo mi je najveća ali ne i jedina strast. Dio mog izričaja i vizualnog identiteta su tetovaže. Kada govorimo o tetovažama i njihovom broju teško ga je definirati. Ne smatram da imam više tetovaža već jednu koja prekriva dobar dio tijela i koja konstantno raste i ne nazire joj se kraj. To je tako zato što elemente svojih umjetničkih djela tetoviranjem prenosim na svoje tijelo i na taj način stvaram jedno zasebno umjetničko djelo. Sve što je istetovirano ima osobnu priču. S obzirom da se u zadnje vrijeme sam tetoviram mogućnosti su mi neograničene. I zaista ne znam kada će biti kraj. Uz to sve veliki sam ljubitelj motocikala i ponosni sam vlasnik jednog prerađenog motocikla te koristim svaku moguću priliku te slobodno vrijeme za “vjetar u kosi” i uživanje u vožnji.

Možete nam otkriti neke Vaše planove i izložbe u ovoj godini?

Ova godina je u znaku odmora te je predviđena samo jedna izložba u prvoj polovici 2020. godine, kako bi se mogao posvetiti stvaranju novog ciklusa. Trenutno sam u pregovorima za nekoliko izložbi sljedeće godine u Hrvatskoj. Također pregovaram i sa galerijama u inozemstvu. Prošla godina je bila dosta turbulentna iza koje je šest samostalnih i jedna međunarodna izložba.

Što Vas najviše pokreće i motivira u životu?

Odgovor na to pitanje leži u mojim slikama, svaki detalj, svaki kutak, svaka sitnica može biti inspiracija i to je ona mala stvar koja je i pokretač svega onoga što je nastalo.

Autor: Marko Kriste