Početna > Ekskluzivni intervju slikarice Bistre Semen
intervju

Ekskluzivni intervju slikarice Bistre Semen

Umjetnička duša, rođena Dubrovčanka Bistra Semen koja živi u Njemačkoj a ljetuje u Poreču za Top Event otkrila je detalje o svom umjetničkom početku, kako je restaurirala Hitlerov zatvor te kojim se projektom najviše ponosi! Zanimljiva je činjenica da je ova arhitektica cijeli svoj radni vijek provela u Njemačkoj na izgradnji i saniranju važnih i poznatih javnih zgrada u Stuttgartu, kao što su Opera te Nova i Stara galerija od Sterlinga. Nakon mirovine se u potpunosti posvetila svojoj ljubavi iz djetinjstva, slikarstvu

Za početak, možete li nam reći kako je počela Vaša ljubav prema slikarstvu ?

Moja prva ljubav prema slikarstvu počela je dok sam još bila dijete u osnovnoj školi.  U srednjoj gimnazijskoj školi bila sam u likovnoj grupi  te sam najviše crtala portrete sa olovkom. Jednom prilikom, davne 1953. godine bila sam pohvaljena  na radiju prilikom izložbe. Nakon toga sam studirala Arhitekturu. Također sam za vrijeme studija najviše slikala portrete  i arhitektonske motive. Nakon toga sam imala više vremena za slikanje. Iza je slijedilo nekoliko samostalnih izložbi u Poreču a ostalo je povijest koja se nastavila.

Opišite nam Vašu restauraciju Hitlerovog zatvora ?

Naime, odvijao se natječaj za Samostan lijevih fratara koji se trebao pretvoriti u konzervatorij. Budući da sam ja svirala violinu meni to nije predstavljalo problem jer sam znala kako ću napraviti za solista a kako za zbor. Osim toga, dobili smo jednu veliku tablu. Tamo gdje je bio samostan, bilo je groblje. Iskopan je spomenik svete Dorote. Tu sam napravila visoki amfiteatar, ljetne igre. Pisala sam parole, razne opere. Stavila sam spomenik Dorote sa bijelim ružama kao ulaz na sami festival. Projekt Hitlerova zatvora zove se Dorote ulica. Upravo iz tog razloga sam dobila projekt Hitlerova zatvora. To je prije  bio Hotel „Zomer“. Izgledalo je strašno te ga je trebalo urediti za državne odvjetnike. Pored njega je bila druga zgrada koju je trebalo povezati. Počela sam s crtanjem a prozori  koje su kolege napravili su već bili gotovi. Sve je bilo zabetonirano. Luk sam nacrtala u zlatnom resu. Kapitele sam spustila na 40 cm da bi se mogle provesti instalacije (klime i slično). To je koštalo oko 20 000 kn. Ispočetka su se nadređeni žalili ali su na kraju popustili.  U toku projekta pogodila me velika žalost, moja majka je preminula. Tražila sam dopuštenje za odlazak u Dubrovnik te na koncu bila oslobođena dva tjedna iz razloga jer sam već odradila najvažniji dio projekta. Prije mog odlaska, na projektu nas je radilo troje a nakon mog povratka čak 15 ljudi je radilo na projektu  a ja samo crtala dok je telefon neprestano zvonio. Jednostavno nisam imala vremena za dodatne poslove osim crtanja.

Kojim se projektom najviše ponosite ?

To je svakako Stara galerija i Nova galerija, poznatog arhitekta Sterlinga. Stara Galerija je građena još dok nije bilo struje. Bilo je potrebno napraviti rasvjetu za skulpture, slike i ostalo. Tu je bila dvorana kapitela, jedan dio od poznatog slikara Michaelangela, originalno koplje u Rimu. Apsida je bila srušena  a ja sam rekonstruirala u zlatnom resu i napravila model u stiropolu. Nacrtala sam perspektive razne varijante, za rasvjetu. Na kraju smo odabrali najbolju varijantu. Svakako valja napomenuti da Nijemci zapravo ne znaju crtati. Oni prave samo modele a ja sam napravila perspektive. Nova galerija je bila stara 10 godina i zahtijevala je samo male promjene. Arhitekt Sterling je nažalost u to vrijeme preminuo, nakon čega sam ja dobila njegove planove od nove galerije koje je detalje potrebno popraviti.

Navedite istaknute ličnosti s kojima ste se susreli kroz život ili s kojima ste imali neku posebnu vrstu suradnje ?

Teško pitanje, ali najviše mi je ostao u pamćenju jedan neobičan događaj kada je došao arhitekt iz Urugvaja nakon mene na jedan projekt. Njega su najavili sa četvero djece, ali kada je stigao bio je jako razočaran zbog male plaće te je spavao na podu zbog loših uvjeta. On je bio kompozitor i vrlo inteligentan čovjek a nas dvoje smo se super slagali i sporazumijevali. S nama je također radio jedan SS kojeg nisu voljeli. Nije znao crtati tušem iako je bio projektant. Pravio je dnevne skice ali nikad nije crtao kao mi sa šablonama. Jednom prilikom je nespretno napravio rupe na papiru na kojem crtamo jer je brisao na pogrešan način. Tada sam sjela za njegov stol iza radnog vremena da crtam jer bi on u toku radnog vremena (iako nije bilo dopušteno) putovao u bolnicu zbog kćerke koja je bolovala od žutice. Na Badnji dan smo se sreli i pitao me što tu radim još uvijek. Odgovorila sam da imam troje djece a on je na to rekao “Kada vidim što vi radite, iako nisam vjernik, to daje nadu vjerovati u Boga“. To me zaista dirnulo.

Koja vrstu glazbe volite ?

Beethoven, naravno jer sam svirala violinu. Zatim Tchaikovsky, Koper, Brahms, Liszt ali i Herbert von Karajan kojeg jako obožavam.

Možete li nam otkriti gdje Vam je najljepše živjeti? U Njemačkoj gdje trenutno boravite, Dubrovniku ili Poreču?

Prvo bih izdvojila Ljubljanu jer sam tamo studirala šest godina i zaljubila se. Tamo sam proživjela mladost i studentske dane pa me vežu lijepe uspomene. Nakon toga Stuttgart jer imam divne kolege i nekretninu. Poreč bih izdvojila kao divnu ljetnu destinaciju dok u Dubrovniku imam prijatelje i rodbinu. U Dubrovniku se osjećam jako ugodno međutim on je dio moje prošlosti.

Za kraj, imate li neke planove u skorijoj budućnosti i projekte?

Svakako bih htjela napraviti još neku izložbu u Poreču jer imam dosta ideja i vremena. Imam sreće da imam jako puno inspiracije iako imam zdravstvenih problema. Mogu slobodno reći da je to zajednička crta svih nas umjetnika, kada se nalazimo u teškim životnim razdobljima tada proizilazi najbolje od nas.

Autor: top-event.hr

Foto: privatna arhiva