Top billboard

Početna > Mišljenje o mišljenju
Klara Špančić kolumne

Mišljenje o mišljenju

Neću pisati o tjednim zbivanjima, analizirati političku ili estradnu scenu Hrvatske, a još manje svijeta. To možete pročitati na svakom portalu, lokalnom, regionalnom, a ako ste veliki fan internetskog novinarstva i na svjetskoj platformi. Ja iskreno ne znam što ću pisati; najbolje teme dolaze u hodu, a vjerujem da će se to pravilo potvrditi u nadolazećim tekstvima.

Što reći kad imaš osjećaj da je sve već rečeno? Danas barem svatko ima priliku i dovoljno glasno što misli ( čitaj društvene mreže) da iskaže svoje cijenjeno mišljenje koje na kraju baš on sam najviše cijeni. Ovi drugi stisnu lajk jer odobravaju ili dijele mišljenje s autorom, ali ne cijene ga više od njega samog. Priznajte, ista stvar je s vama.Tu se u čovjeku igra njegov ego, potreba za samodokazivanjem okolini, prirodna želja za iskazivanjem osobne spoznaje neistine (istina zna biti poprilično subjektivan pojam, ne dajte se zavarati), a kod rijetkih pojedinaca tu se umni dio bori s višim ciljem- utjecajem na okolinu bez obzira kakav on bio.

Suludo je  pisati o moći društvenih mreža, a Facebook kao da više ne pripada tom pojmu. On jednostavno pripada Fejsu, točnije toliko je moćan da si je sam stvorio novu kategoriju u internetskom rječniku za početnike. Nešto slično kao što je Putin u Rusiji, to je Facebook u svijetu.Nije ga potrebno posebno najavljivati, a ni objašnjavati jer svojim postojanjem sam govori za sebe. E sad, o čemu je potrebno razgovarati  je uloga nas kreatora svih tih bilijunskih informacija koje kolaju fejsom. Koja je naša uloga u svemu tome? Koga boli briga što mi i na koji način mislimo o nekoj temi. Zašto bi mog poznanika zanimalo što ja pijem kavu u La Bodege na Stradunu jer želim biti ful kul i  to javno objavljujem uz pozdrave fanovima. To je ono što Mark Zuckerberg nije imao u planu kad je s prijateljima razvijao aplikaciju.

Toliki utjecaj na društvo, s velikim naglaskom na mlađu populaciju, svijet nije doživio od 1968.-hipi pokreta, sexa, droge i rock and rolla. Tu revoluciju koja je uzdrmala sve do tad postojeće društvene vrijednosti,preokrenula ulogu mladih, dala curama mini suknje, seksualnu slobodu i vjetar u leđa,možemo danas preslikati na Fejs. Uz neminovan uspjeh obje revolucije, ovdje se govori o kvaliteti, a ne kvanititeti.  U početku bješe rečenica- dvije, svakodnevne rutine, a danas postaje mega pozornica gdje svatko ima pravo govoriti što misli. Rekli bi, mišljenje o mišljenju. Ništa loše, naprotiv, ali s vremenom prazne riječi gube svoj smisao. Prosvjedi se organiziraju virtualnim klikom, a trgovi I ulice zjape prazne, izuzev ljudi koji kopaju po kontenjerima. Šezdesetosme ljudi su izlazili van, vikali glasno da ih svi čuju, a ne samo pobornici istog mišljenja.Tu je razlika ove dvije revolucije – facebook svijet sveo se pretežito na odobravanje okoline, broj lajkova, uz manji broj razmjene i deja i stvaranje nečeg novog, s naglaskom na stvarno.

Kako se ovaj tekst ne bi sveo samo na pljuvanje po Fejsu jer nisam hejter društvenih mreža, popljuvat ću i današnju mladež čijoj strukturi pripadam. Nekad su mladi bili pokretači promjena kako političkih tako glazbenih ili kulturnih, a danas su samo pasivni promatrači i konzumenti loše robe na tržištu. U stoljećima prije ovog, kultura je donosila novitete i drugačiju perspektivu funkcioniranja života.Glazba je pozivala na bunt i tjerala čovjeka da sagleda širu sliku svijeta. Danas to nije slučaj, jer kultura lagano izumire pred komercijalizacijom svega, a masa je privržena plitkim temama koje guše kritički izražaj. Popularna glazba svoje stihove puni ispijanjem šampanjca i izlizanim ljubavnim tekstovima koje pjeva savršena pjevačica, golog tijela posuta šljokicama, ali nezamijenjive pozitivne energije. Jer znate, danas je energija najvažnija stvar. Kako zračite takav će vam biti i život, najčešće su fraze zapadnjačkih anoreksičnih samoprozvanih life-coach trenerica koje ubiru novac od zalutalih ovaca. Tad ovca, kad je utažila glad i zavarala organizam da je produhovljena i ispunjena naučenom energijom pali Facebook i dijeli mišljenja o duhovnosti baš sa svima. U međuvremenu slika kavu i kroasan za Instastory da se javi u  drugu virtualu. U “zlatnoj stoljetnoj eri čovječanstva”  živimo život spiritualnog roba, nesvjesnog onog bitnog baš koliko i homo erectus homo sapiensa.

Neki će reći nije mladež kriva, takvo je vrijeme došlo gdje nemaju izbora za nešto bolje. A ja ću reći da je to svejedno veliko sranje i da mladež sjedi doma, bleji u smartphone (po naški pametni telefon) i čeka i čeka i čeka… Godota! Ona mala nekolicina tihih boraca protiv takve svakodnevice svira dobru glazbu, piše tu i tamo nešto, uči tekstove,recitira poeziju i tu je Fejs moćan kao nitko do sada. Da se čuje glas onih skromnih duša koje stvarno imaju nešto za reći.