Početna > Umjetnost u oku fotografa
intervju

Umjetnost u oku fotografa

Intervju s fotografom: Dario Giro Bandur

Za početak, možeš se predstaviti za TOP EVENT portal, je li ovo tvoj prvi intervju?

Moje ime je Dario Bandur, rođen sam i odrastao ovdje u Dubrovniku gdje sam se i školovao, tokom života je nastala moja strast prema fotografiji a i započela moja karijera pomorca. Mislim da je ovo moj četvrti ili peti intervju…

Dario, kako je krenula tvoja ljubav prema fotografiji?

Ako pitate bilo koga od mojih prijatelja, svi će vam reći da sam uvijek bio onaj “lik” u ekipi s aparatom koji stalno fotografira, svaki izlazak, koncert ili događaj  je bio zabilježen fotoaparatom ili snimljen. To je tako bilo od osnovne škole pa sve do fakulteta gdje je to počelo poprimat oblik kakav ima danas. Tada sam se počeo zabavljat malo ozbiljnije s fotografijom kada sam kupio svoj prvi DSLR aparat i tako je to zapravo krenulo.

Nedavno si odradio photoshooting s poznatom dubrovačkom pjevačicom Doris Kosović, je li se poznajete od prije i kako ste došli na tu ideju?

Ja i Doris se znamo već od prije, a i surađivali smo kada sam snimao spot “Neće rijeka zrakom teći”, za sada bivšu grupu Silente. Doris je uvijek voljna surađivati, a kako sam ja sada u fazi stvaranja novog materijala došli smo na ovu ideju. Taj spot se snimao pred izdavanje istoimenog albuma grupe Silente nakon čega je uslijedio koncert u Tvornici u Zagrebu gdje sam i ja bio prisutan. Tu je Doris nosila ovu Wearwolf Yoy haljinu sa fotografija, od dizajnerice Anide Kapo. Htjeli smo napravit par fotki u toj haljini, ali ja sam htio da to ne bude klasična fotka jer kao i uvijek kompliciram stvari. Kako stalno volim ekperimentirati s fotografijom i istraživati stvari koje još nisam isprobao te ih kombinirat sa modelima, odlučio sam se za čelićnu vunu. Čelićnu vunu je moguće zapalit sa baterijom od 9V i kada je pričvrstite za lanac i vrtite je, dobit cete kišu iskri koja ako se fotografira sa dugom ekspozicijom ostavlja efekt kao na ovim fotkama. Tu nam se jos pridružila Katarina Dimnić koja se pobrinula za šminku i Davor Puljizević koji je radio frizuru.

Smatraš li sebe perfekcionistom u svom poslu i kakva su tvoja očekivanja kad surađuješ s drugim ljudima?

Malo da i malo ne…Perfekcionistički dio bi bio sam početak planiranja projekta kada on nastaje na papiru kao ideja. Zapisujem i planiram svaki detalj: od modela, lokacija, isto tako vrijeme, tehnika, postavke, rekviziti, šminka itd. No iz iskustva znam da ništa ne ide striktno po planu kada dođe do projekta, uvijek su rezultati drugačiji od zamišljenih jer stvari često krenu drugim smjerom što nije loše. Ponekad je samo najbolje odložit papir i olovku, uzet aparat u ruke i radit spontano.

Po tvojim fotografijma, možemo naslutiti da si avanturističkog duha, voliš putovati i za sobom uvijek imaš fotoaparat koji je tvoja desna ruka?

Moja karijera pomorca me je za sada odvela u pedesetak država po cijelom svijetu. Bio sam na svakom kontinentu osim Antarktiku ali će se i to uskoro promjeniti. To je dobra strana tog posla pogotovo ako se bavite fotografijom, kao pomorac putujem u različitim turističkim destinacijama i imam priliku vidjeti malo divlja mjesta. Od svih mjesta gdje sam bio mislim da bih se ponovno vratio u Juznoafričku republiku i u Japan.

Kako ti sebe vidiš? Reklamnim fotografom, studijskim ili umjetničkim?

Pa uvijek sam naginjao prema nekom umjetničkom smjeru jer volim sam stvoriti neku situaciju ili atmosferu, zbog toga sam se i počeo baviti fotografijom. Sada, da li je to umjetnost ili ne, to je u oku promatrača. Radim ono što mi padne na pamet, a to može biti bilo što jer se nikad nisam koncetrirao na samo jedan tip fotografije.

Što za tebe predstavlja fotografija?

Možda način da se izrazim? Ma da opet, ovo što radim nema neku određenu poruku za sada, jer volim samo raditi lijepe fotografije. Možda bijeg od neke svakodnevnice, da se ne bavim fotografijom sigurno bi poludio od dosade…haha

Što najviše voliš fotografirati?

Imam svoje faze…Trenutno radim na projektima s modelima koji su malo zahtjevniji, dakle rekviziti, šminka, frizura, kostimografija…puno posla za jednog čovjeka pa često surađujem s drugim ljudima. Kada sam na brodu to ne mogu raditi, pa onda prelazim na uličnu fotografiju, pejzaže i životinje.

U kojem si trenutku shvatio mogućnost umjetničke fotografije, koje tehnike najviše voliš koristiti?

To mi nije nikad bila ni mogućnost, više prioritet. Želim prikazati stvari na svoj način dodavanjem raznih elemenata, bili to razni rekviziti ili putem digitalne obrade.

Pratiš li svjetsku scenu i jesi li upoznat s autorima svog zanata? Da li te netko od njih posebno inspirira?

Naravno da pratim i ima stvarno puno fotografa čiji me rad inspirira. Npr. Peter Hurley i Karl Taylor su mi među favoritima jer je njhov rad sa svjetlom besprijekoran. Onda Platon Antoniou, Annie Leibovitz, Ansel Adams itd.

Ljubav prema fotografiji, je li iziskuje puno ulaganja u tehniku?

U mome slučaju da, jer volim to. Ali ne znači da je za profesionalne fotke potrebna jako skupa oprema, i sa malo se može puno. ”Skupo auto će te odvest od točke A do točke B, ali isto tako će i bicikla”.

Jesi do sada izlagao fotografije i je li planiraš uskoro iznenaditi dubrovačku publiku i turiste s nekom art izložbom?

Samo jednom, u Klubu Orlando jako davno. Ali da, to mi je želja. Htio bih svoje najnovije radove predstavit putem izložbe i isto tako htio bi da to baš bude velika izložba u staroj gradskoj jezgri. Radova sada imam više nego dovoljno ali nastavit ću sa stvaranjem jer imam još ideja koje moram ostvariti.

Autor: Marko Kriste